ZOMBIE FLESHEATERS

Italija, 1979. - pr. Variety, Gianfranco Couyoumdjian, Fabrizio De Angelis, Ugo Tucci - sc. Elisa Briganti, Dardano Sacchetti - r. Lucio Fulci - d.f. Sergio Salvati - mt. Vincenzo Tomassi - gl. Fabio Frizzi, Giorgio Tucci - ul. Tisa Farrow, Ian McCulloch, Richard Johnson, Al Cliver, Auretta Gay, Stefania D'Amario, Olga Karlatos, Ugo Bologna, Lucio Fulci, Mónica Zanchi - 91 minuta

Termin "prezreni filmovi - prezreni žanrovi" upotrebljava se u različitim situacijama, no čini se kako je jedina prava upravo ona koja prati talijansku horror kinematografiju. Dario Argento donekle je razbio tu nevidljivu etiketu, što nažalost, nikada nije pošlo za rukom drugom velikom imenu europskog filma. Lucio Fulci možda je čak i zaslužniji za gerilski proboj horrora na tlu susjedne Italije - "Zombie", naslov iz 1979. godine, kojim je započeo svoju najozloglašeniju fazu karijere, ujedno je definirao i tematske preokupacije tog filmskog kruga. U protekla dva desetljeća zaokupljenost živim mrtvacima ne samo da ne jenjava, nego se čak i širi, a recentni sljedbenici, poput Michela Soavija i njegovog filma "Dellamorte, Dellamore" dokazuju kako je talijanski horror underground, hvala na pitanju, živ i zdrav. U godini svog izlaska, Fulcijev je "Zombie" nepravedno podcijenjen kao kopija Romerovog "Svitanja mrtvaca". Kompromis je na kraju nađen u statusu neformalnog nastavka, premda se zapravo radilo o različitim filmovima - jedan je nasmijavao, drugi pak, plašio. Mnogobrojne eksplicitne scene nasilja morale su tako na pojedinim tržištima biti izrezane - od zabrane u nekim dijelovima Europe, pa do razvodnjene verzije iz Engleske, Fulcijev je film moguće pronaći barem u pet inačica, od kojih svaka ima drukčiji naslov. Filmska teorija i kritika tek se sada, nakon autorove smrti, nešto detaljnije bave njegovom ostavštinom. "Zombie" je ocijenjen jednim od najboljih u svome žanru, no to je za ljubitelje "Talijana" poprilično stara vijest. Mnogobrojna publika Fulciju je već dodijelila mjesto koje zaslužuje, a ni njegova osobna zla kob, nažalost, nije ostala dužna. Poput filmova koje je snimao i Fulcijev je kraj bio bizaran - imao je kronični dijabetes, a skončao nakon što je pojeo kolač i otišao spavati. Umro je istog dana kad i Kieslowski, tako da je filmska zajednica u svojim nekrolozima propustila spomenuti Fulcija. Sjećanje takvih možda mu i nije potrebno.