WICKER MAN / ČOVJEK OD PRUĆA

Velika Britanija, 1973. - pr. British Lion Film Corporation, Peter Snell - sc. Anthony Shaffer - r. Robin Hardy - d.f. Harry Waxman - mt. Eric Boyd-Perkins - gl. Paul Giovanni - kostim. Sue Yelland - ul. Edward Woodward, Christopher Lee, Diane Cilento, Britt Ekland, Ingrid Pitt, Lindsay Kemp, Russell Waters, Roy Boyd - 102 minute - (HTV filmski program)

Što zbog tematike, što zbog uvijek dobro raspoloženih cenzora, podžanr okultnog horrora nikada nije zaživio u potpunosti. Interes publike bio je sve samo ne zanemariv, pa su od tri filma koja danas držimo okosnicom te kategorije, dva postala iznimno unosne franšize. Govorimo dakako, o "Istjerivaču đavola" i "Predskazanju", dok je treći, po mnogima i najvažniji film okultnog trolista, u svojim prvim danima bilježio golemi novčani gubitak. Radi se o "Wicker Manu" Robina Hardyja, u nas prevedenom kao "Čovjek od pruća", filmu koji je život započeo 1973. godine i čiji put najbolje opisuje ona već ofucana sintagma - "dobar je kao vino, što je stariji, to je bolji". Ljubitelja sedme umjetnosti koji tako misle danas je sve više. Recentna im je zanimacija, zapravo, bilo bi bolje kazati sveti zadatak, otkrivanje izgubljenih i dužih kopija, a o davnim ostacima s montažnog stola uopće da ne govorimo. Glavna je premisa "Čovjeka od pruća" fascinantna i prema nekim znanstvenim istraživanjima, ne pripada ni mašti, ni fikciji. Scenarist Anthony Schaffer zaustavio se na činjenici kako u svijetu zapadne civilizacije i danas postoje područja u koja kršćanstvo, kao dominantan religijski izbor, još uvijek nije ušlo. Zadržani su stari, paganski običaji, štuje se više Bogova, a u pojedinim se ritualima prinose čak i ljudske žrtve. Glavni junak "Čovjeka od pruća" nalazi se upravo u takvoj situaciji. Dolazi na zabiti škotski otok Summerisle gdje istražuje tobožnji nestanak neke djevojčice, no tek kasnije shvati kako je dovabljen u zamku. Naime, stanovnici otoka odlučuju ga žrtvovati kako bi im urod žita bio izdašniji, a u tu će ga svrhu živog spaliti u velikom modelu čovjeka od pruća. Ovako sažet, "Čovjek od pruća" mogao bi se smjestiti tek u uzak okvir hororra, ali ono što ga čini još uvijek aktualnim i žanrovski posebnim, nipošto ne spada u izravno prikazivanje nasilja, isključivo nasilja radi. Redatelj Hardy prikazao je taj primitivni religijski svijet iscrpnošću jednog etnologa, nikada ga ne osuđuje, a moglo bi se primjetiti kako ga donekle i preferira. Paganski rituali u "Čovjeku od pruća" imaju tako zamjetan unutarnji red i logiku, korektan odnos prema erotici, te društvu kao jedinci koja je sposobna funkcionirati i u posve nepovoljnim uvjetima. S druge pak strane, takav je zastarjeli sociogram poprilično okrutan. Hardy i njegov scenarist Schaffer, na svu sreću, ne biraju strane, nego tek trijezno zbrajaju pluseve i minuse, podjednako i paganima i kršćanima. Christopher Lee, jedna od zvijezda filma, držao je "Čovjeka od pruća" vrhuncem svoje ne baš tanke filmografije, a pored takvih, po film blagotvornih, postojala su i posve oprečna mišljenja. Dakako, tek na razini anegdote. U vrijeme snimanja jedna od glumica, Bondova plavuša Britt Ekland, bila je trudna. Rod Stewart, njezin "zakoniti", pokušao je zabraniti film, tvrdeći kako se radi o soft-porniću, a ne o kakvom pametnom "hororcu". Da ironija bude veća, dio javnosti povjerovao je histeričnoj rock-zvijezdi i umjesto da ignorira film, nagrnuo u kina kako bi vidio golu trudnicu u erotičnom paganskom obredu. Ostatak filma ciljana je publika zacijelo prespavala, no u globalu, šteta nije bila prevelika. "Čovjeka od pruća" ta ista publika može jednako intenzivno doživjeti i danas, ne samo zato što je još uvijek svjež, već stoga što su se lekcije iz ženske golotinje već davno morale proći.