TINGLER

SAD, 1959. - pr. Columbia Pictures Corporation, William Castle - sc. Robb White - r. William Castle - d.f. Wilfred M. Cline - mt. Chester W. Schaeffer - gl. Von Dexter - sgf. Phil Bennett - ul. Vincent Price, Judith Evelyn, Darryl Hickman, Patricia Cutts, Pamela Lincoln, Philip Coolidge, Bob Gunderson, Dal McKennon - 81 minuta - c/b

Najveći cirkusant među redateljima i najveći redatelj među cirkusantima snimio je 1959. godine svoj najbolji film. Poput drugih naslova iz kataloga Williama Castlea i "Tingler" je imao specifične dosjetke koje su pratile projekciju filma. Ne želivši time umanjiti vrijednost filma, nego je upravo uvećati, Castle je za "Tinglera" osmislio posebnu tehniku plašenja nazvanu "percepto". Na ključnim prizorima filma bila bi tako puštena struja, a odabrana sjedala u publici, zajedno s posjetiteljem, doživjela bi lagani električni udar. Rezultat je bio vrisak - upravo ono što uništava glavnog negativca Tinglera u istoimenom filmu. Gotovo nevjerojatna premisa opisivala ga je kao parazita koji živi na kralježnici žrtve, povećava se u situaciji straha i nestaje tek kad se taj strah vrištanjem vokalizira. U slučaju da žrtva ne uspije vrisnuti, Tingler odnosi prevagu i nastupa smrt. Zaplet Castleova filma eksploatirao je tu činjenicu na račun glavnoga gluhonijemog lika, koji nije mogao vrisnuti, čak i da je htio. Da bi užas bio veći, redatelj "Tinglera" rabio je za to vrijeme neobičnu kombinaciju crno-bijele fotografije i koloriranih dijelova filma, koja se i danas, čak i bez upotrebe "percepta", smatra jednim od vrhunaca trash kinematografije pedesetih. Osebujni život Williama Castlea, na sreću, nije nadmašio njegov redateljski rad - trikovima unatoč, radilo se o pismenom redatelju koji je vrlo dobro poznavao zakonitosti žanra. Joe Dante posvetio mu je "Matineju", Polanski ga je uzeo za producenta "Rosemaryne bebe", dok ga John Waters drži nedostižnim ocem "interaktivnog smeća". "Tingler" je krunski dokaz kako ništa od navedenog nije nezasluženo.