DAY
THE EARTH STOOD STILL
SAD, 1951.
- pr. 20th Century Fox, Julian Blaustein - sc. Harry Bates, Edmund H. North
- r. Robert Wise - d.f. Leo Tover - mt. William Reynolds - gl. Bernard Herrmann
- sgf. Addison Hehr, Lyle Wheeler - ul. Michael Rennie, Patricia Neal, Hugh
Marlowe, Sam Jaffe, Billy Gray, Frances Bavier, Lock Martin, Frank Conroy -
92 minute - c/b
"Gort! Klaatu, Barada, Nikto!", riječi su kojima je teško proniknuti značenje,
no jedno je ipak sigurno - godine 1951. spasile su svijet, a od tada pa nadalje,
mantra su brojnih SF ovisnika. Film je "The Day The Earth Stood Still", ili
"Dan kad je Zemlja stajala", i nije tek još jedan u nizu hollywoodskih igrarija
s izvanzemaljcima. Ova je znanstveno-fantastična zgoda bila po mnogočemu posebna:
ne zato što je u tobože neozbiljni žanr po prvi put uložena znatnija svota novca,
ali ne i zato što je upravo ovim filmom započelo zlatno doba celuloidnoga SF-a.
"Dan kad je Zemlja stajala" bio je naime, nastupni film u kojemu došljaci iz
svemira nisu bili a priori negativci. Nisu čak ni izgledali kao dotadašnji arhetip
čudovišnoga izvanzemaljca. U paru koji je pristigao, jedan je bio propisna ljudska
jedinka u nimalo uznemirujućem svilenom kostimu, dok je drugi glumio pokretnu
limenku, koja je potom, glumila robota. Redatelj Robert Wise za ovog je potonjeg
morao zaobići sva pravila pri angažiranju glumaca. Budući da je kostim, ili
je možda bolje kazati, metalni oklop, bio zgotovljen prije "castinga", ulogu
je dobio neki kazališni portir, isključivo prema principu prikladne fizionomije.
Wise, svojedobno montažer Orsona Wellesa na "Građaninu Kaneu", ekranizirao je
za film priču Harryja Batesa "Oproštaj s gospodarom", zadržavši njezinu simboliku
u potpunosti. Izvanzemaljci koji su stigli na Zemlju, bili su i više nego očita
paralela s dolaskom Isusa, a njihova poruka ljudskoj vrsti da se ostavi eksperimentiranja
s atomskom energijom, jednaka je božanskoj poruci mira. Iako se kompletni film
može sažeti u "došli, ostavili poruku, pa otišli", "Dan kad je Zemlja stajala"
nipošto nije dosadna propovijed. Saznaje se kasnije: dvije riječi iz one prvospomenute
mantre zapravo su imena došljaka. Dakle, Klaatu i Gort ipak nisu otišli, a da
sarmu nisu probali. Obojica su se upoznali s ljudskom vrstom, limeni Gort spržio
je nekolicinu nasrtljivaca, dok je Klaatu proučavao običaje, ponašanje i stavove
svojih domaćina. Zaključili su, najbolje ih je prepustiti sebi samima, pa čak
i ako se namjeravaju uništiti. Da li je na snazi ovo posljednje, saznat ćemo
uskoro, no da je "Dan kad je Zemlja stajala" uspio film, znamo već odavno.