TARANTULA

SAD, 1955. - pr.Universal International Pictures, William Alland - sc. Jack Arnold, Robert M. Fresco, Martin Berkeley - r. Jack Arnold - d.f. George Robinson - mt. William Morgan - gl. Henry Mancini, Herman Stein - sgf. Alexander Golitzen, Alfred Sweeney - ul. John Agar, Mara Corday, Leo G. Carroll, Nestor Paiva, Ross Elliott, Edwin Rand, Raymond Bailey, Hank Patterson, Bert Holland, Steve Darrell, Dee Carroll, Edgar Dearing, Don Dillaway, Clint Eastwood - 80 minuta - c/b

Poput filmova katastrofe s kraja stoljeća, američku su kinematografiju pedesetih obilježile katastrofe drukčijih proporcija i neobičnijih prehrambenih navika. Za sve su krivi Douglasovi "Oni", prijeteća crvena pošast iz Europe i publika koja je obilno posjećujući "drive-in" kina, utjecala na pojednostavljenje ponuđenih sižeja. "Tarantula", Jacka Arnolda iz 1955. godine, u tome nije bila iznimka. U kategoriji filmova s predimenzioniranim pripadnicima faune, Arnoldov pauk bio je jedan od najuspjelijih. Asketski tanka priča o tarantuli na kojoj je pokuse izvodio simpatični stari profesor, a ona se zatim otela kontroli, precizno je pogodila sve kolektivne fobije. Iako se radilo o prerađenoj epizodi serijala "Science Fiction Theatre", filmska verzija "Tarantule" bila je zahvalna i za ozbiljnije rasprave. Isticalo se pametno korištenje pustinjskih eksterijera kao elemenata neugode, a zatim i simbolika uništavanja automobila kao straha od tehnologije "novog vijeka". Arnoldova radionica dosegla je "Tarantulom" kreativni vrhunac, usporediv tek sa "Čudovištem iz Crne lagune" i "Nevjerojatnim čovjekom koji se smanjuje". Filmovi iz tog razdoblja naime, znaju kod zagovaratelja modernih specijalnih efekata izazvati podsmijeh, no u Arnoldovom filmu to nije, niti je ikad bio slučaj - stop-motion animacija divovskoga pauka jedna je od najimpresivnijih iz tog vremena. Za kolekcionare filmske trivije u "Tarantuli" je pripremljeno i iznenađenje za kraj: čovjek koji uz pomoć zrakoplova konačno uništi prijeteću neman jest nitko drugi do Clint Eastwood. Redatelj Arnold dodijelio mu je dvije rečenice i tešku zadaću privođenja filma kraju, a "Prljavi Harry" koji je to tek imao postati, odgovorio je izuzimanjem svog imena sa špice. Je li zažalio, nikad nećemo saznati. Ili bi ga, ipak, bilo bolje upitati - "..well, do you, punk?"