ROCKY HORROR PICTURE SHOW

Velika Britanija, 1975. - pr. 20th Century Fox, Michael White, Lou Adler - sc. Jim Sharman, Richard O'Brien - r. Jim Sharman - d.f. Peter Suschitzky - mt. Graeme Clifford - gl. Richard O'Brien - ul. Tim Curry, Susan Sarandon, Barry Bostwick, Richard O'Brien, Patricia Quinn, Little Nell, Jonathan Adams, Peter Hinwood, Meatloaf, Charles Gray, Jeremy Newson, Hilary Labow - 100 minuta

On je fenomen o kojem se pišu ozbiljne znanstvene studije, njegovo razdoblje eksploatacije najduže je u povijesti filma i zovu ga, ne bez razloga, ocem svih kult-filmova. A kako to već priliči pravom ljubimcu "ponoćnog kruga", pri prvim je projekcijama ocijenjen katastrofom, mjesto kojeg je, najblaže rečeno, u kakvom bunkeru propalih celuloida. Ipak, u tim je prvim pokušajima prezentiranja došlo do neobičnog nesrazmjera - većina je "Rocky Horror Picture Show" držala lošim filmom, dok je u manjem broju kina publika odlično reagirala. Ta ista publika dolazila bi idućeg tjedna i tražila još; dijalog listu znala bi bolje od glumaca, a kad su u pitanju kostimi, troškovi ženskog rublja nikad nisu bili toliko visoki, da si posjetitelj ne priušti barem jedan par kvalitetnih haltera. Film australskog redatelja Jima Sharmana iz 1975. godine, u tome su složni i njegovi najžešći zagovaratelji, s profesionalne strane nije ni dorađen, ni osobitog divljenja vrijedan. Klimavo vođena priča o paru koji zaglibi u dvorcu čudaka s druge planete, imala je daleko više odjeka zbog spajanja klasičnih motiva horrora i SF-a pedesetih s motivima seksualne ambivalencije. "Rocky Horror" zagovarao je nepostojanje granice među spolovima, pripadnom ponašanju i kodu odijevanja. No, neobični spoj žanrova i stavova čak je i u političkoj orijentaciji ostao dosljedan sebi - on je istodobno i liberalan i konzervativan - tvrdi kako je sve dopušteno, ali samo ako kratko traje. Tako je glavni krivac za uspjeh filma, promiskuitetni Dr. Frank' N' Furter, kojeg tumači tadašnji debitant Tim Curry, na kraju i pogubljen. Zabava je za njega trajala kratko, ali dovoljno da se od filma u kojem nastupa stvori cijela subkultura fanatičnih ideja i jednako fanatičnih obožavatelja. Postupak inicijacije, zatim dužnosti i prava svakog člana "Rocky Horror Fan Cluba" propisan je do najmanjeg detalja i dobiti tu čast preodijevanja, te izvođenja songova iz filma, nije nimalo lako. Isto tako, ponoviti uspjeh filma ni za Jima Sharmana nije bilo nimalo lako. "Shock treatment", neformalni nastavak nastao 6 godina kasnije, imao je nepremostivi problem - slatkog transvestita iz trans-seksualne Transilvanije više nije bilo. "Don't dream it, be it" nije imalo smisla, jer najbolji halteri već su bili rasprodani. Da ne kažemo, iznošeni.