RABID / BJESNILO (MAHNITOST)

Kanada, 1976. - pr. Cinema Entertainment Enterprises, DAL Productions Ltd., CFDC, John Dunning - izv.pr. Andre Link, Ivan Reitman - sc. i r. David Cronenberg - d.f. Rene Verzier - mt. Jean Lafleur - gl. Ivan Reitman - sgf. Claude Marchand - ul. Marilyn Chambers, Frank Moore, Joe Silver, Howard Ryshpan, Patricia Gage, Susan Roman, J. Roger Periard, Lynne Deragon - 91 minuta - video distr. VEM - (HTV filmski program)

Bojite li se virusa? Mislite li da je ta mala gamad zaslužila potpuno istrebljenje i nestanak? Ne? Odlično, onda ste u Davidu Cronenbergu konačno dobili srodnu dušu i istomišljenika kakav se rijetko nalazi. Tada zacijelo i vas smatraju čudnim primjerkom ljudske vrste, jer dopuštate opciju da ta dražesna bića samo rade svoj unaprijed definirani posao, a u tome, dakako, nema ničeg lošeg. Shodno tome, nema ničeg lošeg ni u "Bjesnilu", filmu u kojem cijeli grad, u ovom slučaju Montreal, biva inficiran opakom i neugodnom boleštinom. Posrijedi je nastavak, odnosno razrada, svojevrsne laboratorijske vježbe iz filma "Shivers". Cronenberga je vodila urođena znanstvena znatiželja, pa je u neboderu punom zaraženih luđaka iz prvijenca, već vidio klicu za kasniju, višemilijunsku epidemiju. Ovaj uzbudljivi filmski pokus u "Bjesnilu" je dobio i posve drukčiji naglasak, zaraza više nije bila dominantno seksualni čin, no konotacije zbog kojih je autor bio prozvan "kraljem veneričnog horrora" ipak su zadržane. Posredno je to bila glavna glumica Marilyn Chambers, tada, a govorimo o 1976. godini, velika porno zvijezda, da ne kažemo glumica. Marilyn se naime, kanila okušati kao glumica u "pravim" filmovima, u svom je prvom nastupu takve vrste bila ismijana, no u "Bjesnilu" je dočekana raširenih ruku, upravo zbog ozloglašene reputacije. Rezon je bio tipično cronenbergovski - neke stvari potrebno je imati samo na umu, ne uvijek i ne nužno u filmskom kadru. Marilyn, kao opasna heroina i nulti pacijent epidemije, olakšala je posao Cronenbergu utoliko što je i sam mogao računati na neke općepoznate činjenice. Većina muške populacije poznavala je intimne dijelove glavne glumice bolje od njezinog ginekologa, pa nije postojala nikakva potreba da se karnalno-venerični okvir priče posebno naglašava. Cronenberg je dakle, bio slobodan transformirati "Bjesnilo" u ono što taj komad celuloida i danas predstavlja - prvi biološko-korektni vampirski film. Bez crnih plašteva, slinavih očnjaka i nadnaravnih elemenata, Marilyn Chambers bila je prva vampirica iz redova ljudske vrste, živa i poželjna, a najviše od svega opasna. Svojim bi žrtvama krv pila zahvaljujući malenom falusoidnom organu, izraslom tik ispod pazuha, koji je, da ironija bude veća, bio posljedicom neuspjele plastične operacije. "Bjesnilo" je time zadobilo još nekolicinu novih momenata, bila je to ujedno i priča o medicinarima čije se greške nikada ne kažnjavaju, već prije sakrivaju pod sjenu visoke i društveno korisne djelatnosti. Pojedinac bi u takvoj situaciji uvijek izvukao kraći kraj, skončao bi nemoćan i neshvaćen, a karantena i uništenje nepoželjnih svjedoka bile bi jedini vidljivi izlaz. Cronenberg je u "Bjesnilu" uspio spojiti dvije supotstavljene strane; u jednom je dijelu film predstavljao jeftini eksploatacijski horror, a u drugome pak, višeslojnu alegoriju totalitarnog društva. Zahvaljujući tako promišljenoj izvedbi publika je mogla birati što u "Bjesnilu" želi vidjeti i u oba bi slučaja bila zadovoljena, o čemu dostatno govori status ovog filma kao jednog od najisplativijih u kanadskoj kinematografiji.