PHENOMENA / PHENOMENA - NATPRIRODNA POJAVA

Italija, 1984. - pr. DACFILM Rome, Intra Films World Sales, New Line Cinema, Dario Argento - izv.pr. Angelo Jacono - sc. Dario Argento, Franco Ferrini - r. Dario Argento - d.f. Romano Albani - mt. Franco Fraticelli - gl. Simon Boswell, Goblin - kostim. Giorgio Armani - ul. Jennifer Connelly, Daria Nicolodi, Dalila Di Lazzaro, Patrick Bauchau, Donald Pleasence, Fiore Argento, Federica Mastroianni, Michele Soavi, Geraldine Thomas - 110 minuta - (HTV filmski program)

"Volim ubijati lijepe žene - krv na njihovom licu izgleda bolje nego na muškarcu ili ružnjikavoj ženi", rekao je svojedobno čovjek koji je iza sebe ostavio stotine lijepih leševa. No, on je još na slobodi i vreba nove žrtve, vjerojatno zato što je svoje mračne fantazije izvodio isključivo na filmu. Mogli bismo sad nagađati je li Daria Argenta majka zlostavljala, otac ignorirao, ili nešto treće. Mogli bismo to povezati i sa činjenicom kako mu je kao malcu dadilja bila Sofia Loren, no za ovu priču najvažnije je samo jedno - Dario Argento najveće je ime europskog horrora. "Creepers" (naslov za američko tržište), odnosno "Phenomena - natprirodna pojava" kako je u nas preveden, vrhunac je njegove najkrvavije faze. Argento dodaje, ujedno i najosobniji, premda nikad nećemo saznati što je to zajedničkoga njemu i njegovoj heroini, mlađahnoj Jennifer Connely. Potonja je bila zvijezdom Hensonovog "Labirinta" i Leoneovog "Bilo jednom u Americi", no zahtjevi koji su joj postavljeni u "Phenomeni", zacijelo su među neobičnijima u njezinoj karijeri. Jennifer je reprizirala ulogu Jessice Harper iz "Suspirie", što i nije toliko čudno, jer se ta dva filma, uz dodatak "Inferna", drže Argentovom tematskom trilogijom. Baš kao i Harperova, i Jennifer je stigla u Europu na školovanje. Otac joj je odabrao švicarski internat za djevojke, u okolici kojeg se zbivaju mučna ubojstva. Argentova junakinja ubrzo otkrije kako ima posebnu moć - sposobna je na telepatskoj razini komunicirati s insektima, a to će joj u ovoj situaciji pomoći i da preživi, i da nađe ubojicu. Pomoći će joj i Donald Pleasence, glumačka ikona koja je gostovanje u Argentovom filmu, poput mnogih drugih glumaca, smatrala iskazom poštovanja i časti. Poštovanja prema autorskom opusu ovog Talijana neki pak, nikad nisu imali, a prema recentnim istraživanjima, upravo je on redatelj s najdrastičnije cenzuriranim opusom. U "Phenomeni" se izrezalo čak 30 minuta filma, no i ono što je ostalo, dovoljno je za očuvanje Argentovog statusa - izuzetno visokog u eksplicitnom prikazivanju nasilja, a još višeg u području stilske osobnosti. Kad se nekog redatelja želi diskreditirati, običava se kazati kako mu je stil važniji od sadržaja, no u slučaju Daria Argenta to je najveći kompliment, jer kod njega, stil jest sadržaj. Koloristički bogati kadrovi, netipični rakursi i inteligentna montaža, tek su dio kvaliteta "Phenomene", ali i svih ostalih filmova ovog autora. Ipak, ono po čemu se najbolje pamte - dakako, pored stravičnih prizora koji nisu za svačiji ukus - jest atmosferična glazba skupine Goblin. Kolekcionari kultnih memorabilija tako na svojim policama, uz Argentov film, redovito drže i kakav Goblinov nosač zvuka. No, definitivno su im najdraže originalne, necenzurirane verzije "Phenomene", koja je jedan od razloga, zašto se složenica "euro-horror" povezuje isključivo s Italijom. Krenemo li korak dalje, dolazimo do velikih imena - Mario Bava, Lucio Fulci i Ruggero Deodato. Na najvišoj je poziciji Dario Argento, a tamo će zasigurno i ostati, sve dok lijepim ženama bude činio što i prije. Ali, samo na filmu.