PHANTOM OF THE PARADISE

SAD, 1974. - pr. Harbor Productions, Michael Arciaga, Jeffrey M. Hayes, Paul Lewis, Edward R. Pressman - izv.pr. Gustave M. Berne - sc. i r. Brian De Palma - d.f. Larry Pizer - mt. Paul Hirsch - gl. George Aliceson Tipton, Paul Williams - sgf. Jack Fisk - kostim. Rosanna Norton - ul. Wiliam Finley, Archie Hahn, Paul Williams, Jeffrey Commanor, Jessica Harper, Harold Oblong, Gerrit Graham, George Memmoli - 92 minute

Među ljubiteljima kultnih filmskih ostvarenja, sposobnost proizvodnje "smeća" redovito postiže najvišu cijenu. Esencijalni sastojak takvih naslova u pravilu je kič najgore vrste koji, pokazalo se to u empiriji, diše punim plućima tek u svojim krajnostima. Jedna je da ga uopće nema, dok je pak druga, nazočnost kiča u najvećoj mogućoj mjeri. U kategoriji mjuzikla sintagmu "najveća moguća mjera" slobodno zamijenite onom "preko svake mjere" i dobit ćete razvikani "Rocky Horror Picture Show". I kao što nerijetko biva, slavni brat ima svog samozatajnog i manje poznatog blizanca, a u ovom je slučaju riječ o filmu "Phantom Of The Paradise". U dugom povijesnom nizu raznorodnih Fantoma, ovaj je zacijelo najzačudniji, ponajprije zbog činjenice kako ga je, u jeku svoje "hičkokovske" faze, oblikovao Brian De Palma. Bilo je to, zapravo, prekrajanje postojećih motiva po ozloglašenom "frankenštajn" pricipu. "Fantom Raja", prevedemo li se slobodnije, hibrid je šavova koji se namjerno vide; "Fantoma iz Opere", "Fausta" i Wildeove "Slike Doriana Graya". De Palma ih je upotrijebio kako bi ispričao priču iz svijeta beskrupuloznog glazbenog showbizz-a, ne zato da bi se divio njegovim dostignućima, već da bi mu zaljepio barem jednu vruću pljusku. Glavni junak dospije tako u ruke samog Vraga, odnosno producenta kojeg tumači Paul Williams, te potpiše s njime ugovor. Producent ga, dakako, iskoristi, uspjeh pripiše sebi, a pravog autora prepusti sudbini kakvu samo Nečastivi može izrežirati - oduzme mu lice i glas, dvije stvari bez kojih se ne može uspjeti. No, na žalost, ni "Fantom Raja" nije Bog zna kako uspio. De Palmin prosede bio je, izgleda, za 1974. godinu prenapredan, jer je producentska kuća nakon prvih nepovoljnih reakcija odlučila smjestiti film u ograničenu distribuciju. Taj se potez poslije pokazao povoljnijim za film, publika s ponoćnih projekcija širila je dobar glas, tako da je kumulativni uspjeh "Fantoma" bio zajamčen. No, dolazak do te točke nije bez neprilika. U filmu su se, naime, prepoznali Led Zeppelin i njihova diskografska kuća; prijetili su sudskim gonjenjem, pa je "Fantom" stalno morao mijenjati izgled i tijekom nastanka i tijekom post-produkcije. Jedan od bizarnijih podataka jest i onaj kako je za kostime (set dresser) brinula Sissy Spacek, a zlobni jezici još i danas govore kako je u taj posao bila upućenija od kasnijeg, glumačkog. De Palmina fascinacija nasiljem našla je mjesta i u "Fantomu Raja", premda je film nominalno mjuzikl, a treba dodati, i iznimno zaživljena parodija.