ORGY OF THE DEAD

SAD, 1965. - pr. Astra Productions, A. C. Stephens (=Stephen C. Apostolof) - izv.pr. J. C. Foxworthy - sc. Edward D. Wood, Jr. - r. A. C. Stephens - d.f. Robert Caramico - mt. Donald A. Davis - gl. Jaime Mendoza-Nava - ul. Criswell, Pat Barringer, Fawn Silver (=Ghoulita), William Bates, Louis Ojena, John Andrews, Ron Lindeman, John Bealy - 82 minute

Loša glazba, loš ples, očajan scenarij i režija u kojem je u jednom kadru dan, a u drugome noć. K tome, jedan tobožnji eksterijer i kamera čvrsto vezana uz tlo - ne, ne radi se o visokoj umjetnosti Yasujira Ozua, nego o filmu iza kojeg stoji najlošiji majstor svih vremena. "Orgiju mrtvaca", u izvorniku "Orgy Of The Dead" iz 1965. godine, Ed Wood je potpisao samo kao scenarist, ako se takvim može smatrati komad papira na kojem je pisalo - "golišavi zombiji plešu cijelu noć". Woodov prijatelj A.C. Stephens uskočio je u projekt kao redatelj i na trenutak ugrozio njegov poznati status. Čak i u trash kategoriji ovog ljubitelja angore, teško se može pronaći lošije sklopljen film. Naime, jedino što se u "Orgiji mrtvaca" doista zbiva jesu plesne točke topless-mrtvaca neobično zdravog tena i još neobičnijih koreografija. No, to "Orgiji", dakako, nije smetalo da postane najomiljeniji i najzabavniji naslov erotskog horrora. Diskretno reklamiran kao "remek-djelo prepuno zombi-djevojaka, vampira i vrištećih tinejdžera", film je pokušao u zvjezdanu orbitu izbaciti novu Woodovu štićenicu Ghoulitu. Bez obzira na to što dama o glumi nije imala pojma, kao njezin najveći nedostatak uzimala se prevelika sličnost sa već poznatom Vampirom. Ghoulita je na kraju nestala u mraku zaborava, baš kao i ostarjeli prorok Criswell, čija se predviđanja nekim čudom nikad nisu zbila. Wood se pak, prepustio snimanju mekih pornića, a redatelj Stephens, porijeklom iz Bugarske, nastavio je proizvoditi naslove poput "Zečice sa plaže" i "Swinger-sekretarica". Kultne nizine "Orgije mrtvaca", nažalost, više nije dosegnuo.