NANNY / DADILJA

Velika Britanija, 1965. - pr. Hammer Film Productions, Seven Arts Productions, Jimmy Sangster - sc. Evelyn Piper, Jimmy Sangster - r. Seth Holt - d.f. Harry Waxman - mt. Tom Simpson - gl. Richard Rodney Bennett - ul. Bette Davis, Wendy Craig, Jill Bennett, James Villiers, William Dix, Pamela Franklin, Jack Watling - 93 minute - c/b - (HTV filmski program)

"Kako sam u Hollywoodu snimio stotinu filmova, a da nikad nisam izgubio ni novčića", glasio je naslov autobiografije američkog redatelja Rogera Cormana. Filmovi ovog autora označavali su se terminom "quickie", a jednaki je naziv u Europi rabljen i za britanski studio "Hammer Films". "Quickie" je dugo smatran pogrdnom kategorijom - i Corman, i kompanija "Hammer", zgotovljavali su filmove u vrlo kratkim rokovima i sa malim produkcijskim bužetom, od kojeg je pak, najveći dio odlazio na reklamu. Rezultat takve strategije za Britance je i više nego povoljan. Studio je u 15-ak godina djelovanja dogurao do financijskog čuda, a filmovi koje je proizveo, iako isprva označeni kao nekvalitetni, danas se, u većini slučajeva, drže uspjelom žanrovskom konfekcijom. Najisplativija branša bili su horrori na temu Dracule i Frankensteina. "Hammer" je, pažljivo čuvajući svoju "muzaru", samo sporadično ulazio u različitije projekte, a jedan takav dogodio se i 1965. godine. Studijski rutiner Seth Holt nadmašio je tada i svoje, i kompanijine standarde, snimivši psihološki triler "The Nanny". Kako to već obično biva, "The Nanny", odnosno "Dadilja", u svoje je vrijeme ostala relativno nezapaženim filmom. Zamijećena je tek neuobičajena činjenica kako glavnu ulogu tumači hollywoodska diva Bette Davis, što doista jest bila iznimka, budući da je zlatno pravilo "Hammera" glasilo - mlado, žensko i voljno da se skine - jednako je uspjeh filma. "Dadilja" je bila suprotnost svemu, najbolje godine Bette Davis bile su na izmaku, a o golotinji pak, nije moglo biti ni govora. Ovaj, kako kažu, čudan film, u kojemu stara i neugledna žena zauzima najveći dio prostora, dugo je evoluirao u gledateljskoj svijesti. U početku je bio tek bizarna iznimka, a danas, četiri desetljeća poslije, neprikosnoveno je remek djelo. Na retrospektivi "Hammera" u britanskom "National Film Theatre", upravo se za "Dadilju" tražila karta više. Razloga ima i više nego dovoljno - priča o poremećenoj dadilji koja ubija i zlostavlja djecu, aktualna je zbog stvarnih vijesti, ali je definitivno aktualnija zbog načina kojim je filmski obrađena. Redatelj Holt majstorski je zakuhao atmosferu filma, snimajući priču u klaustrofobičnom ozračju i s likovima čija se razdioba na pozitivne ili negativne uopće ne razaznaje. U "Dadilji" tako sve ostaje visjeti u zraku. Ključne su scene samo naznačene, a ipak, zahvaljući suzdržanoj režiji i izvrsnom nastupu Bette Davis, količina strave veća je od bilo kojeg daleko eksplicitnijeg Hammerovog filma. Tematika nasilja nad djecom smjela je i za današnje vrijeme, a kad su još k tome i djeca prikazana kao derišta koja to možda i zaslužuju, važnost ovoga filma jasno nadilazi i žanrove i produkcijske kompanije. Veliki je kompliment česta usporedba s filmom "Odvratnost" Romana Polanskog, no na tome se komplimentu "Dadilja" može uljudno zahvaliti i dodati kako je ona ipak kategorija za sebe - radišna, lojalna i potpuno luda.