MAN WHO FELL TO EARTH / ČOVJEK KOJI JE PAO NA ZEMLJU

Velika Britanija, 1975. - pr. British Lion Film Corporation, Michael Deeley, John Peverall, Barry Spikings - izv.pr. Si Litvinoff - sc. Paul Mayersberg, Walter Tevis - r. Nicolas Roeg - d.f. Anthony B. Richmond - mt. Graeme Clifford - gl. John Phillips - ul. David Bowie, Rip Torn, Candy Clark, Buck Henry, Bernie Casey, Jackson D. Kane, Rick Riccardo, Tony Mascia, Linda Hutton, Hitary Holland, Adrienne Larussa - 140 minuta

Za Davida Bowiea definitivno se ne može kazati da je "radoznalost ubila mačku" - ne samo da je sedamdesetih isprobavao sve što mu je dospjelo pod ruku, nego je iz tih godina izvukao upravo najbolje trenutke karijere. U "Čovjeku koji je pao na Zemlju" iz 1975., pokazao je kako umije glumiti, čak i u stanjima potpune omamljenosti. Redatelj Nicholas Roeg, koji je prije toga radio na "Performanceu", nije se libio zadiranja u te sfere. Jednostavnost pripovijedanja i vizualna suzdržanost nisu mu bili jača strana, pa su ga zarana proglasili teškim art-SF-om, punim dojmljivih slika i metafora na račun galopirajuće civilizacije. Poneki će kritičar kazati kako je "Čovjek koji je pao na Zemlju" inteligentna preteča Spielbergovog "E.T.-a", jer se u oba filma Zemljani poprilično loše odnose prema svojim posjetiteljima s drugih planeta. Roeg je u svome filmu, rađenom prema romanu Waltera Tevisa, otišao još dalje: njegov došljak ne samo da trpi od ruke svojih domaćina, nego, što je još pogubnije, postaje poput njih. Prepušta se seksu, drogi i alkoholu, pada poput Breugelovog Ikara i otkriva dvojbene radosti hedonizma. Sukladno svom glavnom glumcu, i "Čovjek koji je pao na Zemlju" jest preživio sedamdesete. U devedesetima je zaguljeni pobornik zdrave hrane i slobodnog Tibeta, no i to je bolje nego da ga uopće nema.