INVASION OF BODY SNATCHERS

SAD, 1956. - pr. Allied Artists, Walter Wanger - sc. Daniel Mainwaring - r. Don Siegel - d.f. Ellsworth Fredericks - mt. Robert S. Eisen - gl. Carmen Dragon - ul. Kevin McCarthy, Dana Wynter, King Donovan, Carolyn Jones, Larry Gates, Ralph Dumke, Whitt Bissell, Richard Deacon - 80 minuta - c/b

"Invasion Of The Body Snatchers", odnosno "Invazija tjelokradica", iz 1956. godine, počeo je kao još jedan uobičajeni niskobudžetni SF. U Americi su tada prozivani svi koji drugačije misle, a "Crvena" pošast iz Europe držala se najvećim zlom. Redatelj Don Siegel rabio je priču svog filma na iznimno inteligentan način: za većinu gledatelja bio je to tek uspjeli film o invaziji izvanzemaljaca. No, standardna razbibriga u kojoj čak ni specijalni efekti nisu dorađeni, imala je dublja značenja. Jedan lik u filmu se pita "što se to zapravo događa u današnjem svijetu", što je pomalo netipična rečenica za priču koja se, navodno, zbiva u budućnosti. "Invazija tjelokradica" prepuna je ovakvih slojeva višeznačnosti: likovi koji odjednom ostanu bez emocija i upiru prst u sve druge koji nisu kao oni, jasna su aluzija na makartijevske progone. Da je film u svom kritičkom ozračju bio jednoznačan, posve je sigurno da nikada ne bi ni bio snimljen. Za Siegela, ali i za koscenarista Sama Peckinpaha jedini je izlaz bio znanstveno-fantastična alegorija, a gledano iz današnje perspektive, dobro je da su tako postupili. Naime, da se nije dogodio Siegelov izvornik, ne bi poslije ni Phillip Kaufmann napravio svoju obradu, kao ni Abel Ferrara svoje " Tjelokradice". Ako se ovome konceptu i skine makartijevska dvoznačnost, još uvijek ostaje metafora na račun svih onih koje društvo odbacuje i želi utopiti u prosjek. Odstrani li se čak i to, "Invazija tjelokradica" još uvijek je zabavan SF iz pedesetih, prepun biljaka nimalo opasnog izgleda koje samo vrebaju priliku da vas pretvore u biće s druge planete. A nije ni to tako loša ideja.