HENRY - PORTRAIT OF SERIAL KILLER

SAD, 1986. - pr. Maljack, Lisa Dedmond, Steven A. Jones, John McNaughton - sc. Richard Fire, John McNaughton - r. John McNaughton - d.f. Charlie Lieberman - mt. Elena Maganini - gl. Ken Hale, Steven A. Jones, Robert McNaughton - ul. Michael Rooker, Tracy Arnold, Tom Towles, Mary Demas, Anne Bartoletti, Elizabeth Kaden, Ted Kaden, Denise Sullivan - 83 minute

Prvijenac Johna McNaughtona "Henry - Portret serijskog ubojice" iz 1986. godine nije ni prvi ni posljednji film inspiriran stvarnim zločincem, no jedan je od rijetkih koji to čine na posve neuobičajen način. Stereotip nalaže podjelu na dobre i loše likove, prisutnost zakona i poneku dojmljivu policijsku potjeru, a zatim i kraj u kome će glavni negativac platiti za svoja djela. U McNaughtonovu filmu, inspiriranom biografijom Henry Lee Lucasa, postupa se upravo suprotno - nema pozitivnih likova, nema kazne i nema olakšanja. Osobni "horror" Henryja pojačan je tako izbjegavanjem njegova karikiranja u ulitimativnu sliku zla, tenzija se gradi upravo na površinskom izgledu "normalnosti", premda se radi, ako je vjerovati novinskim napisima, o jednom od najstravičnijih američkih ubojica. "Portret" ne zauzima strane i ne pribjegava olakom šokiranju, već se usredotočuje na gotovo dokumentaristički pristup u kojem se ne prikazuje sam čin ubojstva, nego tek njegova posljedica. McNaugton je time dobio daleko intenzivniji efekt jeze: priča je manje-više istinita, a Henry je čovjek kakvog biste lako mogli imati u susjedstvu, te uopće ne znati da u svoja četiri zida ubija iz zabave, opći s mrtvim truplima i ponekad ih čak i jede. Pun pogodak evidentan je i prema reakciji ondašnjih cenzora. Iako je količina nasilnih prizora ispod svakog žanrovskog minimuma, dodijeljen mu je pornografski predikat "X" s argumentom "neprihvatljivog moralnog tona". Uslijedili su višegodišnji problemi s distribucijom, tako da se kao godina izlaska ponegdje bilježi i 1989., kada je konačno dobivena dozvola i za video tržište. Ipak, propuštena verzija nije kompletna. Rezovi su izvedeni na sceni koja se smatra najmučnijom: Henry i prijatelj mu Otis sjede i promatraju video snimku svog posljednjeg ubojstva, a ono što je na snimci, bilo je za neke i previše. Naime, glumica koja u tome dijelu nastupa, pala je nakon snimanja u kratkotrajnu komu.