FORBIDDEN PLANET / ZABRANJENI PLANET

SAD, 1956. - pr. MGM, Nicholas Nayfack - sc. Irving Block, Alan J. Adler, Cyril Hume - r. Fred M. Wilcox - d.f. George J. Folsey - mt. Ferris Webster - gl. Bebe Barron, Louis Barron - sgf. Cerdic Gibbons, Arthur Lonergan - ul. Walter Pidgeon, Anne Francis, Leslie Nielsen, Warren Stevens, Jack Kelly, Richard Anderson, Earl Holliman, George Wallace - 98 minuta - (HTV filmski program)

Čitati Shakespearea moguće je na više načina, a uživati u filmskim ekranizacijama njegovih djela ipak je nešto uži pojam. Prva asocijacija uz ime ovog proslavljenog pisca vezana je uz komorne drame, glumce koji se znoje pod teškim kostimima i dijaloge, složenost kojih je ponekad teško razmrsiti. No, stvari vremenom dobiju svoje zasluženo mjesto. Pozicija uglednog otočanina u pisanoj je riječi ostala posve netaknuta, a filmske se verzije sve više odvažuju na slobodniji i ležerniji pristup. Istog možda i ne bi bilo da davne 1956. nije upriličen jedan od najneobičnijih filmsko-književnih transfera. Shakespeareova je "Oluja" naime, postala "Zabranjeni planet", punokrvni znanstveno-fantastični spektakl, s velikim studijem iza sebe i specijalnim efektima kakvi do tada nisu viđeni. Za redatelja Freda Wilcoxa bio je to iznimno smjeli potez, žanr SF-a smatran je tih godina bezvrijednom zabavom tinejdžerske publike, a zadiranje u Shakespearea u tom je kontekstu predstavljalo pravo svetogrđe. "Zabranjeni planet" na kraju je sasvim solidno prošao, no prošlo je i niz godina dok se nisu shvatili svi dosezi ove naoko obične priče. Glavni postav likova, Prospero kao Dr.Morbius, njegova kćer Miranda kao Altaira i Ariel kao robot Robby, dodirnuo je tada neke opasne i zabranjene teme. Najviše prostora dobio je incestuozni odnos oca i kćeri, te njegovo čudovište iz Ida koje je nemoralne porive vlasnika pokušalo provesti u djelo. Bilo je to, međutim, majstorski prikriveno, a čak je i krinka regularne priče bila toliko dobra, da se i danas drži ishodišnim mjestom poznatih žanrovskih motiva. U "Zabranjenom planetu" tako su po prvi put nepoznate civilizacije uvedene kao napredne i plemenite, čovjeku i Zemljanima predviđeno je povezivanje u mirnu federaciju, a i roboti su postali stvorenja sposobna duhovito i ironično replicirati vlasniku. I filmska je glazba sa "Zabranjenim planetom" doživjela pravu malu revoluciju. Autorski tim, Louis i Bebe Barron, godinu je dana snimao ono što se u filmu naziva "elektronskim tonalitetima". Današnjih instrumenata tada nije bilo, pa ih je ekipa specijalno za potrebe filma izumila, a rezultat je mnogima još uvijek nezamisliv - simfonija izvanzemaljskih tonova stvorena od strujnih krugova koji su sami sebe uništavali. "Zabranjeni planet" u konačnici, ne samo da je izvrstan komad SF-a i uspjela (re)interpretacija književnog predloška, već je i film koji je za svojedobno prezreni žanr učinio velik korak naprijed. Znanstvena je fantastika "Zabranjenim planetom" pokazala kako može biti i ozbiljna i zabavna, kako ju više ne treba promatrati ispod oka i kako je, uostalom, njezn prostor toliko velik, da u njemu i za jednog Shakespearea ima mjesta. A poslije toga, kako vam drago.