EVIL DEAD 2

SAD, 1987. - pr. Renaissance Pictures, Bruce Campbell, Robert G. Tapert - izv.pr. Alex De Benedetti, Irvin Shapiro - sc. Sam Raimi, Scott Spiegel - r. Sam Raimi - d.f. Peter Deming - mt. Kaye Davis - gl. Joseph LoDuca - sgf. Randy Bennett, Philip Duffin - ul. Bruce Campbell, Sarah Berry, Dan Hicks, Kassie De Paiva, Ted Raimi, Denise Bixler, Scott Spiegel - 85 minuta

Svaki filmaš u nekoj fazi karijere snimi svoj ključni film. Redatelj Sam Raimi, u kategoriji glavnog životnog djela ima jedan naslov, ali čak tri filma. "Evil Dead" ili "Zli mrtvaci", kako je svojedobno u nas (piratski!) preveden, posve je osobita priča čije zadnje poglavlje još nije završeno. "Evil Dead" naime, trenutno jest trilogija, no prema posljednjim vijestima, ne gine mu četvrti dio i transformacija u serijal. U tome, za odabir nezahvalnom nizu, najuspjelijim se izdankom drži onaj iz 1987. godine, "Evil Dead 2", s podnaslovom "Dead By Dawn". Radilo se o doslovnoj preradi prvijenca, budžet filma više nije bio gerilski, što je redatelju omogućilo da sve svoje ideje izvede u punoj raskoši. Na svu sreću, nije ga zahvatilo ono zloglasno pravilo o višku novca i manjku talenta. Upravo suprotno, mračni sjaj "Zlih mrtvaca 2" nadmašio je u svom žanru sve dotad viđeno. Raimi je, u ne odveć poticajni krug horrora poprilično ogrezlog u "slasher" matricu, unio novu estetiku - prizori strave prema nekoj su nepisanoj definiciji morali biti dovedeni u ekstrem. Konačni bi rezultat pak, u svom tom pretjerivanju, izgubio prvobitnu oštricu, Raimijevih se grozota na kraju nitko ne bi prepao, jer bi "Zli mrtvaci" u vrlo kratkom vremenu poprimili obrise oživljenog stripa. Glavni junak našao bi se tako u poziciji u kojoj se rijetko tko nađe. Kamera ga je progonila iz svih smjerova, trpio je udarce vlastite ruke i krvoločnih zombija, da bi se potom davio u hektolitrima krvi i borio s podivljalim hrastom. No, u "Zlim mrtvacima 2" to je tek djelić komičnih strahota koje lik mora svladati, budući da Raimi ne rasipa niti jednu filmsku sekundu na suvišno fabuliranje. U toj je nakani toliko dosljedan da se za film može ustvrditi kako fabula zapravo i ne postoji. Istina, postoje neke naznake, no u kontekstu suludog ritma kakvog autor zagovara, za razmišljanje o priči nema ni mjesta ni vremena. "Evil Dead 2" filmofilski je, a ne redateljski proizvod, pun je citata i aluzija na druge filmove, parodiranja žanrova i drugih filmskih junaka, i pritom je autentičan koliko god se to može biti. Dodatna mu je pak kvaliteta, da ne podliježe nikakvim tumačenjima i teorijama - Raimijevi zombiji samo su zombiji, ne simboliziraju crvenu pošast i ne figuriraju u kakvoj prikrivenoj alegoriji nekoga ili nečega. Njima je samo do zabave, a to što je ta zabava u području crnog i morbidnog, stvar je osobnih preferencija. No čak i pored negativnih reakcija na ovakav tip humora, Samu Raimiju jedno se ne može zanijekati: u razumijevanju filmskih sredstava izražavanja, bio je i ostat će, autoritet bez premca. Za blijedunjavog mladca, kojemu je svojedobno s projekcije prvog filma vrišteći pobjegao jedini posjetitelj kina, i to je dovoljno.