ERASERHEAD

SAD, 1976. - pr. Američki filmski institut, David Lynch - izv.pr. David Lynch - sc. i r. David Lynch - d.f. Herbert Cardwell, Frederick Elmes - mt. David Lynch - gl. Alan R. Splet, Fats Waller, Peter Ivers - ul. Jack Nance, Charlotte Stewart, Allen Joseph, Jeanne Bates, Judith Anna Roberts, Laurel Near, Jack Fisk, Jean Lange, Thomas Coulson, John Monez - 89 minuta - c/b

Prvijenac Davida Lyncha ispunjava u ravni kult filma gotovo sve uvjete. U nekim kategorijama, posebice u bizarnosti prikazanog, bez premca je već niz godina, a gledateljsko iskustvo jednako je uznemirujuće kao i davne 1976. godine. Ta godina nominalno je uzeta kao vrijeme nastanka, no "Eraserhead" je zapravo proizvod mukotrpnog petogodišnjeg rada. Naravno, ne zato što se Davidu Lynchu i malobrojnoj ekipi nešto posebno radilo, već upravo zbog činjenice što su se za filmove takvog tipa financijeri oduvijek teško pronalazili. Lynch je svog spasitelja našao u lisnici Američkog filmskog instituta, a čak je i u tom, tada poprilično naprednom centru, ideja o "Eraserheadu" zvučala kao poruka s druge planete. Na kraju je, uz poprilične muke s kontinuitetom, film ipak zgotovljen, a u filmografiji Davida Lyncha još uvijek se drži manifestnim primjerkom. "Eraserhead" je sam formirao svoja pravila, fabula naime, postoji tek na formalnoj razini, tek toliko da se izbjegne eksperimentalna žanrovska etiketa. Film je istodobno i klasičan primjerak ekspresionističkog razmišljanja, a njegova prava značenja nikada se nisu uspjela u potpunosti protumačiti. Svojedobno je jedan teoretičar "Eraserhead" opisao kao film kojeg treba iskusiti, ali ne nužno i objašnjavati, što je stav kojeg je njegovao i njegov tvorac David Lynch. Držao je kako misterij filma mora ostati netaknutim, pa bi na eventualna pitanja o značenju pojedinih sekvenci, uvijek odgovarao sa - "shvatite sami". No, dobar dio publike odradio je svoju domaću zadaću i ponešto ipak shvatio. Priča o Henryju Spenceru zapravo nije bila nadrealističko divljanje autora sklonog neugodi, već prije, relativno tradicionalno izjašnjavanje o grijehu koji uvijek biva kažnjen. Dakako, sve je to u "Eraserheadu" skriveno ispod nanosa čudnih slika, nakaznih likova i okružja koje je sve samo ne ugodno. Na vidjelo je izašao i jedan od najtmurnijih, te najosobenijih prikaza roditeljske odgovornosti. Lynch je to odbijao priznati, ni jedno tumačenje nije prihvatio kao ono pravo, ali da i ona postojeća nisu točna, film bi i dalje imao svoje posebno i izdvojeno mjesto. Za to je definitivno zaslužno kreativno ludilo Davida Lyncha, bio "Eraserhead" mučan film o bebama, crvima i odrubljenim glavama ili pak starozavjetna moralka o grijehu. U oba slučaja, potpuno drugačiji od drugih.