CRY BABY / PLAČLJIVKO

SAD, 1990. - pr. Universal Pictures, Imagine Entertainment, Rachel Talalay - izv.pr. Jim Abrahams, Brian Grazer - sc. i r. John Waters - d.f. David Insley - mt. Janice Hampton - gl. Patrick Williams - sgf. Dolores Deluxe - kostim. Van Smith - ul. Johnny Depp, Amy Locane, Susan Tyrrell, Polly Bergen, Iggy Pop, Ricki Lake, Traci Lords, Kim McGuire, Mink Stole, Joe Dallesandro, Patty Hearst, Willem Dafoe, Mary Vivian Pearce - 85 minuta - (HTV filmski program)

U kratkom je vremenu prošao kroz čitav niz uglednih kategorija. Prvo je bio "Princ bljuvotine", zatim ga je Burroughs nazvao "Papom lošeg ukusa", da bi na kraju postao neprikosnoveni "Kralj smeća". Iz potonje sintagme smeće je ono filmsko, a njegovo je ime John Waters. Redatelj je po zanimanju, u slobodno vrijeme "hodočasti" na suđenja serijskim ubojicama, dok dodatni džeparac zarađuje držeći satove filma u lokalnom zatvoru. Svoju ranu fazu započeo je prizorima pjevajućih anusa i transvestita koji degustiraju pseći izmet, a u zadatak si je dao promicati svaku manifestaciju kiča, neukusa i zastranjivanja bilo koje vrste. Osamdesetih je krenuo u ono što se već na početku činilo kao nemoguća misija - zadržao je sve svoje autorske opsesije, ali ih je upakirao na način koji je prihvatljiv srednjestrujaškoj publici. Uspjelo mu je to sa "Polyesterom" i "Lakom za kosu", a ništa manje i sa filmom "Cry Baby" - "Plačljivkom" u ovdašnjoj distribuciji. Ono nemoguće Waters je te, 1990. godine, izveo već drugi put. "Plačljivko" je naime, baš kao i njegov prethodnik, postao "Trojanski konj" za cenzorske komisije. Zaradio je predikat "PG-13", što je jamčilo pristup širokom gledateljskom krugu, koji je, ne sluteći što mu se sprema, doživljavao "Plačljivka" kao simpatičnu i bezopasnu nostalgiju. Bio je to uostalom, prvi Watersov film bez Divinea, njegove originalne i tragično preminule zvijezde koja je redovito izazivala negativni publicitet. Waters je dakle, prema svim kriterijima bio potpuno razoružan, no ipak mu je na sveopće iznenađenje i dalje uspjevalo ostati Watersom kakvog otprije poznajemo. Za glavnu ulogu u "Plačljivku" odabran je tada mlađahni Johnny Depp. Zvijezda u nastajanju glumila je istu ulogu i u filmu, svojevrsnom hibridu mjuzikla i komedije, ujedno i priči o tobožnjim klasnim borbama tinejdžera s kraja 50-tih i početka 60-tih. Deppu je pripomogla još neobičnija podjela sporednih likova: filmski mu je otac Iggy Pop, a sestra stokilašica Ricki Lake, danas ugledna talk-show voditeljica zavidno ukroćene kilaže. Dodatna članica bila je i porno zvijezda Traci Lords, za koju se kritika složila u ocjeni kako je ukrala film, a da se pritom, niti u jednom trenutku nije odmaknula od zahtjevnih kriterija djevojačke čednosti. Sukladno uvjerenjima autora, u "Plačljivku" je glavno izražajno sredstvo, uz klasičan kontrapunkt "casting", bilo pretjerivanje - u klišejima, u preglumljivanju i iznad svega, u kiču. Gotovo svaki kadar ovog filma njeguje staru Watersovu opsesiju ekstremima. Bili oni vizualni, ili pak sadržajni, najvažnije je ipak da stignu do one vrhunske mjere, u kojoj sve loše postaje toliko loše, da je zapravo dobro. Za autora kojemu je najveći kompliment kad nekome pozli pri gledanju njegovih filmova, "Plačljivko" je možda blagi kompromis, no srednjestrujaška je barijera srušena. Bitka je ipak dobijena, a tko zna, možda nekome na kraju i pozli.