BRIDE
OF FRANKENSTEIN
SAD, 1935.
- pr. Universal Pictures, Carl Laemmle, James Whale - sc. William Hurlbut, John
Balderston, Tom Reed - r. James Whale - d.f. John J. Mescall - mt. Ted Kent
- gl. Franz Waxman - sgf. Charles D. Hall - ul. Boris Karloff, Colin Clive,
Valerie Hobson, Ernest Thesiger, Elsa Lanchester, Gavin Gordon, Douglas Walton,
Una O'Connor, E. E. Clive - 80 minuta - c/b
Štovateljima nekonvencionalnog i nezavisnog filma često ponestane argumenata
kad treba imenovati zaslužne. U svom prijeziru prema komercijalnim hollywoodskim
studijima zacijelo im je najteže izustiti tko je to najodgovorniji za razvoj
filmova strave. A radi se o jednom od najmoćnijih. Studio "Universal" patentirao
je tako definitivne ikone žanra -"Draculu", "Mumiju" i "Frankensteina". Potonji
je bio iznimno uspješan, pa je 1935. godine snimljen i nastavak "Frankensteinova
nevjesta". Redatelj James Whale i Boris Karloff kao čudovište, ostali su na
istoj poziciji, no ovog su puta odlučili publiku istodobno i plašiti i nasmijavati.
Ovog posljednjeg bilo je čak i više, jer, radilo se naime, o prvoj parodiji
žanra, i prije nego što je sam žanr čvrsto uspostavljen. Karloff, kao spodoba
sastavljena iz komada nasjeckanih leševa, dobio je u nastavku životniju i humaniju
notu. Bio je zbunjen, tužan i usamljen, a kao efikasno rješenje nametnulo se
sastavljanje njegove družice, dakako, od namirnica jednako jezivog porijekla.
Iako dama oživljava tek na kraju filma, njezin je izgled i pojava zaštitini
znak filma - elektro-šok frizura s djelomice pregorenom kosom bila je u nadolazećim
godinama nepresušan izvor inspiracija za filmaše poput Ed Wooda i Williama Castlea.
Scenarij, režija, specijalni efekti, šminka i glazba - sve su to briljantni
dijelovi Whaleove "Nevjeste" koji još uvijek izgledaju izvrsno, a teško je i
zamisliti koliko su tek revolucinarni bili u vrijeme svog nastanka. Sjaj ovog
filma neumanjen je činjenicom kako se zapravo radilo o preradi nijemog filma
Rexa Ingrama "Čarobnjak", u kojemu je za model ludog znanstvenika upotrebljen
lik sotonista Alaistera Crowleyja. U "Frankensteinovoj nevjesti" od originalnosti
je ipak važnija izvedba, a u posljednje vrijeme, čini se, i njegov dugo skrivani
zakulisni plan. Nedavno je tu spoznaju iznio časopis "Bright Lights Film Journal",
a tamo se tvrdi kako je ovaj klasik brižno kamuflirana homoseksualna alegorija.
Redatelj i glavni "cast" glumaca, bili su redom istospolno orijentirani, dok
je priča o jednom od najpoznatijih čudovišta, u svojoj osnovi, priča o stravičnom
djetetu dva muškaraca-znanstvenika. Radi se ovdje o doista dubokim slojevima
priče, no u konačnom zaključku, Karloff je dijete koje sretno može konstatirati:
"Imam dva tate, a ni jednu mamu". Dijete se na kraju, izgleda, ugledalo na očeve
i brak s nevjestom slavno je propao. Film je, srećom, na zaposjednutom mjestu
i ostao.