BLACULA
SAD, 1972. - pr.American International Pictures,
Samuel Z. Arkoff, Joseph T. Naar - sc. Raymond Koenig, Joan Torres - r. William
Crain - d.f. John Stevens - mt. Allan Jacobs - gl. Gene Page - ul. William Marshall,
Denise Nicholas, Vonetta McGee, Gordon Pinsent, Thalmus Rasulala, Emily Yancy,
Lance Taylor Sr., Charles McCauley, Eric Brotherson, Elisha Cook Jr., Ji-Tu
Cumbuka, Logan Field, Ted Harris - 93 minute
Nije "Shaft", nije "Superfly", nije "Cleopatra Jones" ni "Foxy Brown" - ne dolazi
iz Transilvanije, ali ipak pripada najstarijoj lozi krvoloka. On je "Blacula"
- "Crni Dracula", tamnoputi brat iz blaxploatation geta sa smislom za soul i
funk, visokom tolerancijom na drogu i dobru tučnjavu, ali prije svega, pasionirani
ljubitelj krvi, neovisno o tome bila ona crna ili bijela. U povijesti vampirskog
filma zacijelo nema neobičnijeg naslova - "Blacula" je naime, u redove krvopijaca
novačen direktno iz Drakulinih očnjaka, i to u zapletu koji je već tada mogao
nositi naslov nemoguća misija. On i njegova družica bili su tek obični uglednici
s afričkog kontinenta, na proputovanju Europom odlučili su svratiti do Drakule
i onako usput, protestirati zbog sve veće trgovine robovima. Grof dakako, nije
imao smisla za ljudska prava, te je u naletu bijesa osudio svog posjetitelja
na vječni život i glad za krvlju. "Blacula" Williama Cranea iz 1972. godine
upravo tu i počinje, kada ga slučajno probudi radoznali gay par, a on pak, krene
u potragu za svojom davno izgubljenom ženom. Žrtve su neizbježne i tako je po
prilici nastao prvi vampirski blaxploatation horror, ne osobito nasilnih, ali
ipak funkcionalnih scena. Razmahao se on više u nastavku "Scream Blacula, Scream!"
kada mu je put priječila slavna Pam Grier, no William Marshall, klasično obrazovani
"šekspirijanac" u ulozi Blacule, više je uvažavanja dobio u ovome filmu. Analitičari
žanra tvrdili su kako je u Marshallu ujedinjen šarm Bele Lugosija i Christophera
Leea, te da je njegov Crni Drakula, za razliku od prethodnika, više čovjek,
a manje monstrum. Bez obzira na tu oznaku, Blaculu su sunarodnjaci smatrali
posve prikladnim nositeljem titule "one mean bloodsucking motherfucker".